Sacred Heart Cathedral Sarajevo

Serbo-Croatian: Današnja katedrala Srca Isusova u Sarajevu ima svoj korijen u srednjem vijeku i povezana je s katedralom sv. Petra sredinom trinaestog stoljeća u Vrhbosni na području od današnje Skenderije do Marin dvora. Od te katedrale sačuvan je oltarni kamen s natpisom: „Apostoli Petri Vrbos…“ i danas se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Prvi vrhbosanski nadbiskup nakon ponovne uspostave redovne crkvene vlasti u BiH, Josip Stadler bio je ustoličen 15. siječnja 1882. u maloj drvenoj crkvi sv. Ante na Bistriku. Jedna od prvih briga nadbiskupa Stadlera je bila gradnja katedrale u Sarajevu te je 1884. godine otpočeo s gradnjom koja je završena i posvećena 15. rujna 1889. godine. Arhitekt je bio Josip Vancaš. Katedrala je zamišljena i izrađena u ranogotičkom stilu. Vanjska dužina katedrale iznosi 41,9 m, širina 21,3 m. Pročelje je ukrašeno s dva masivna tornja visine 43,22 m. Iznad svetišta ponosno se diže toranj visine 33 m. Ispod tornjeva nalazi se vodoravni pročelni luk, a ispod njega bogato ukrašena rozeta od kamena i vitražnog stakla. Ispod rozete smješten je kip Srca Isusova, kojemu je Stadler posvetio katedralu i nadbiskupiju. Iznad blagog gotičkog nadvratnog luka u timpanu ugrađen je reljef Presvetog Trojstva izrađen po nacrtu Aleksandra Seitza. Vitraji su rađeni u Innsburcku. Glavni oltar izrađen je od talijanskog mramora. Na povišenom mjestu u sredini oltara smješten je kip Srca Isusova koji je izrađen u Beču. Dvije freske u svetištu su djelo Aleksandra Seitza kao i one u pokrajnjim lađama na unutarnjim zidovima tornjeva. Svetište je odijeljeno od glavne i pokrajnjih lađa željeznom ogradom koju je izradio Antun Biro iz Beča, a po nacrtu Josipa Vancaša. Pod je izrađen od tvz. Wienerberških pločica koje su u ono vrijeme bile veoma tražene. Katedrala za vrijeme rata nije bila direktno pogođena, ali je od gelera bakreni krov bio oštećen na 580 mjesta, a vidna su oštećenja i na vanjskim zidovima. Iznutra je katedrala obnovljena u razdoblju od 27. rujna 2010.